Interview - Radoje Burzan, freelance fotograf

„Pratiti svoju unutrašnju strast prema nečemu...“

Kao neko ko voli svoj posao i kao zaposleni jedne uspješne HR kompanije u kojoj smatramo da od zadovoljnog i ispunjenog saradnika možemo dobiti mnogo bolje rezultate, čvrsto vjerujem u to da nije dovoljno raditi negdje čisto da bi se zaradila mjesečna plata, barem ne na duge staze. Još jednom sam se uvjerila u to kada sam upoznala mladog Radoja Burzana...

Dakle, bilo je to jednog lijepog sunčanog dana u novembru mjesecu, kad smo organizovali fotografisanje naših zaposlenih u svrhu izrade novih promotivnih materijala. Naprosto volimo da ističemo lica koja su snaga naše firme 😊.

Naš stalni fotograf je otkazao u  posljednjem momentu i tako smo upoznali Radoja. Pored toga što se pokazao profesionalnim i talentovanim, bio je i jako prijatan, pa nisam mogla da odolim da se ne upoznam bolje sa mladićem koji nam je spasio dan. Nakon ispitane loze, predaka i ostalih neophodnih informacija u našoj zajednici, saznala sam da je Radoje još jedan izuzetak koji se takođe bavi poslom koji voli, i da čak živi od toga - pa zar je to moguće?!

„Nakon pripravničkog stažiranja u televiziji, mislio sam da sa tim ili sličnim poslom treba-moram da nastavim da radim. Međutim...“

S obzirom na to da je naša kompanija, između ostalog, pokrenula i prvi privatni centar za razvoj karijere na kojem zapravo pomažemo ljudima da izvuku iz sebe ono najbolje kako bi gradili karijeru koju zaslužuju, željela sam da intervjuišem Radoja i podjelim sa vama njegovu priču.

Reci nam ko je Radoje Burzan?

„Ja sam Radoje Burzan (25) iz Budve. Živim i radim u Podgorici kao freelance fotograf. Fotografija hrane je polje mog interesovanje, kao i fotografisanje ljudi, prirode, mode... Interesuje me video produkcija, spremanje biljne hrane, spiritualnost.“

A obrazovanje?

 „Završio sam osnovne studije audiovizuelne produkcije na Fakultetu vizuelnih umjetnosti u Podgorici. Trenutno radim na završnom specijalističkom radu na pomenutom smjeru.“

Za šta si se inicijalno opredjelio nakon studija?  Da li si uvijek znao da ćeš se baviti fotografijom?

„Fotografija je ljubav koja traje od srednjoškolskih dana. Želio sam da se usmjerim ka unaprijeđivanju svojih vještina, pa sam tako upisao fakultet koji je bio najbliži tom polju. Međutim, sa fakultetom sam počeo da razvijam vještine filmske i televizijske produkcije koja je u tom periodu, ali i nakon završetka osnovih studija bila dominantna što se tiče mog interesovanja. Fotografiju sam za to vrijeme usavršavao i ubrzo počeo da zarađujem od iste sa minimalnim honorarima.“

Kako si se odlučio za fotografiju kao glavno zanimanje?

„Nakon pripravničkog stažiranja u televiziji, mislio sam da tim ili sličnim poslom treba-moram da nastavim da se bavim. Međutim, ubrzo nakon potrage za poslom iz struke, ali i poslovima koji bi mogli da me interesuju, shvatio sam da možda to nije za mene. Pratiti svoju unutrašnju strast prema nečemu bio je okidač da shvatim da želim da se bavim fotografijom. Vrlo brzo nakon takve odluke su počeli da pristižu razni poslovni angažmani iz oblasti fotografije. To mi je bila potvrda da sam se uskladio sa svojom odlukom i da nastavim da pratim svoj unutrašnji osjećaj.“

Da li je fotografija rentabilan posao?

„Fotografija je trenutno jedini izvor finansija u mom životu. Želja za poslom je nikad veća, ali ne zbog novca, već zbog osjećaja da stvaram, da me ono što radim zaista i ispunjava, da se nakon završenog posla osjećam ispunjen ljubavlju i željom za nečim novim. Fotografisanje hrane ne doživljavam kao posao, već kao strast. Mislim da je veoma bitno da određene poslove u svojoj glavi sortiramo pod onim što zaista volimo da radimo i onim što nam donosi novac ili nečim trećim. Postoje neki poslovni angažmani koji meni ne donose potpunu satisfakciju, ali donose novac koji je podjednako bitan za dalji rast i razvoj svojih vještina i unaprijeđivanje opreme. Novac je tu kao sredstvo, ali ne i cilj. Ispunjenje je ono čemu težim.„

Šta bi preporučio mladima koji se dvoume između onoga što bi voljeli da rade i onoga „što treba“?

„Mislim da smo od malena programirani da radimo stvari po automatizmu, bez trenutka pauze da razmislimo da li to zaista želimo, ma koliko god bilo suludo. Dominira nam strah od neuspjeha, loše urađenog posla, blama od drugih ljudi, šta nakon... Možda za početak da vjerujemo u sebe, svoje vještine, kakve god da su. Možda da se posavjetujemo sa drugim ljudima, stručnim ljudima, da poslušamo priče uspješnih ljudi, da pogledamo njihove početke i razvoj karijere. Možda da stanemo, pogledamo svoje sposobnosti i vještine, prihvatimo ih takve kakve jesu i vidimo gdje bi željeli dalje da idemo. Možda da idemo redom, korak po korak, da pratimo svoje unutrašnje biće, i ono najbitnije: da vjerujemo u sebe i da vjerujemo procesu stvaranja života.„

U HR Partners-u gledamo da konstatno širimo mrežu poznanstava i konekcija (naša baza broji preko 50 000 kandidata), a Radoje je moje otkriće krajem 2018. 😊 Njegov portfolio sam proslijedila koleginicima u sektoru za zapošljavanje i znam da će,čim se ukaže prilika, biti povezan sa pravim klijentima.

Pa eto, s obzirom na to da je još januara, i da se i dalje čestitaju praznici, ja bih vam poželjela da vjerujete u sebe, razvijate vještine i obavezno se registrujete na portal karijera.me gdje vas čekaju moji ljudi koji će, znam, dati sve od sebe da vam pomognu da se poslovno razvijate, promijenite posao, gradite karijeru i radite ono što volite, jer ste u tome najbolji!

Snaga je u ljudima.

#samokazem

A ukoliko želite da se upoznate sa Radojevim portofliom ili da ga kontaktirate u vidu saradnje, možete ovdje.

Tamara Blažić

Marketing Manager, HR Partners