Ostale objave

I najbolji griješe: 4 lekcije o ne(uspjehu)

Nije tajna da uspješni biznismeni često prave greške – ko rizikuje, ne profitira. No, nekada su te greške tako fundament...

Ne budite sami sebi prepreka

Kako možemo probiti ograničenja koja sami sebi postavljamo? To je ono što Majkl Port, autor knjige The Think Big Manifes...

Šta me je naučio LEGO® SERIOUS PLAY®?

Prošle nedelje sam imala priliku da sa svojim Zuhlke timom prvi put probam Lego Serious Play. Ukratko – to je metodologi...

PROBLEM VS IZAZOV – NAZOVITE STVARI PRAVIM IMENOM

Šta jezik govori o vama? Jeste li kaskader ili alpinista?

Sve riječi  koje izgovorite o nečemu, osim što opisuju to o čemu govorite, u velikoj mjeri opisuju i vas. Stil je čovjek sam - kaže Bifon. U mnoštvu riječi koje upotrebljavamo i koje predstavljaju naš vokabular, bio on bogat ili siromašan, postoje riječi, fraze ili rečenice koje su nam omiljene, koje nam same dolaze, na kojima gradimo naše obrasce ponašanja i mišljenja. .Nijesu to samo omiljene izreke. Mogu biti i obične riječi. Ako upotrebljena riječ ima sinonim ili bilo kakvu varijaciju, već smo napravili izbor koji nešto govori o nama. Ako tu istu riječ upotrebljavamo po nekom ustaljenom obrascu u situacijama koje liče jedna na drugu ali nijesu iste, a naša opisna riječ ostaje ista, tada već mnogo toga otkrivamo o sebi. 

Da uzmemo za primjer jezički dualizam: problem vs izazov i vidimo šta se iza toga krije. 

Za dobre poznavaoce modernog korporativnog rečnika – ni malo slučajan i sporadičan primjer. Kako osobe, tako i cijele kompanije s vremenom izgrade svoj vokabular u kome nije svejedno, koja od ove dvije rijči dominira, šta više, koja od njih dvije stavlja pečat na tu vrstu poslovne kulture.  

Ovaj na prvi pogled jednostavan jezički primjer, za ljude istančanog sluha, analitičare, psihologe, lingviste, na spektakularan način predstavlja granicu izmedju dva stila komunikacije, dva upravljačka stila, dva tipa ličnosti, dva pogleda na svijet, dvije vrste organizacione kulture… 

Zbog onih koji ne uvidjaju razliku  i ne pridaju joj veliki značaj, da se podsjetimo kako se definišu ovi pomovi. 

Problem je nešto s čime se teško nosimo, što nas blokira u poslu, što nas žulja, predstavlja izvor nelagode i može biti uzrok  niza lančanih, sitnijih ili krupnijih problema. Ako se ne riješi, po definiciji vodi negativnom ishodu i negativnom scenariju. Problem je lavina od koje se češće branimo i od koje bježimo, nego što joj idemo u susret. Nešto blažim rečnikom, problem može biti bilo koje pitanje  koje uključuje sumnju, nesigurnost ili poteškoću  koje doživljavamo kao prepreku ili nelagodu. U procesnom smislu, radi se o savladavanju  prepreka što ne mora po definiciji značiti razvoj i pomak naprijed. Može biti i odbrana status quo-a. Rešavanje problema zato više ide uz održivost. 

Izazov je drugačiji. U svojoj srži to je stvar osnaživanja. Poziv za odmjeravanje snaga, za podizanje ljestvice. Nešto što po svojoj prirodi ili karakteru služi kao poziv na borbu, takmičenje i zahtijeva dodatni napor. Dakle,  izazov je prilika za uspjeh i rast. To nije lako i uspjeh nije zagarantovan, ali ništa neće propasti ni ako ne odgovorimo na izazov.  Da poentiramo, izazov je dakle, podizanje ljestvice, podizanje standarda. Razvojna kategorija. Ide uz pojam kompetitivnost. 

Uprkos prilično jasnim nijansama u upotrebi ovih pojmova, mnogi kažu  da je razlika samo u percepciji. Ali zbog njih i pišemo ovaj blog. 

Povod je ne tako rijetka pojava tendenciozne zamjene ovih riječi  uprkos svijesti i saznanju da razlika postoji, i da ne samo jezik nego i realnost ponekad zahtijevaju jasno podcrtavanje razlike.  

Ko su i kakvi su ljudi koji  u svakom izazovu vide problem?  

Ko su i kakvi su  ljudi koji u svakom problemu vide izazov? 

Prvi su, najprije oprezni, zatim temeljni. Nisu skloni da prepuštaju stvari slučaju. Teže ostvarivanju kontrole i postupnom napredovanju. Ne trpaju stvari pod tepih i uglavnom se takmiče sami sa sobom. Okrenuti su rezultatima, a ne priznanjima. Prepoznaju rizike, ali ih vide i kada ih nema. Optimizam im nije jača strana. Vjeruju samo dokazima i činjenicama. Ne podnose obmanu i samoobmanu. Ne trče pred rudu, ali imaju problem da motivišu svoje timove. 

Lični osjećaj im je kao da su u stalnom usponu na strmoj litici. Ne pitajte ih za očekivanja.  Oni ne podnose odustajanje, ali ne umiju ni da uživaju u trijumfu. Kao i za svakog alpinistu, uspjeh je savladati planinu, a ne dosegnuti vrh.   

Drugi su, najprije hrabri, stvarno ili lažno samouvjereni. Ne obaziru se na iskustvo i ne uče iz njega. Sve može poslužiti kao prilika za uspjeh, dokazivanje i priznanje. Rizik je samo nešto pikantniji začin. Okrenuti su uspjehu više nego rezultatima. Često makijavelisti. Uspijevaju da motivišu svoje timove prije svega zahvaljujući velikom stepenu autosugestije. Energija koju ulažu u motivisanje drugih zapravo je namijenjena samomotivaciji ali se kanališe kroz komunikaciju sa drugima. U žaru bitke previdjaju detalje, a entuzijazam gube naprasno, kao što su ga i stekli. 

Lični osjećaj im je da su uvijek na vrhu i prije nego što se popnu. Ne pitajte ih odakle dolaze. Podnožja se obično ne sjećaju i ne podnose napor koji ne daje brzi ‘’povrat investicije’’.   Kao i za svakog kaskadera, uspjeh je trenutak u kome su ostali bez daha od ljepote (kao i njihova publika), a ne broj uzdaha na putu do vrha.   

Da ne idemo predaleko u gradaciji i nepovratnom udajavanju izmedju ove dvije paralelne linije, zaista se radi o dva tipa ljudi, dva stila komunikacije, dva pogleda na svijet … Kada su u prilici i jedni i drugi grade oko sebe mikro ili makro kulturu – prvi kulturu performera, drugi, kulturu pobjednika. 

Ako niste jedan ili jedna od njih, priključite se jer vam ništa drugo ne preostaje. Samo vodite računa u kom će ambijentu vaša ličnost i vaš lični poslovni  stil doživjeti veću  satisfakciju.  

Ne favorizujući ni jedan od ova dva stila koji ima svoje fanove i pobornike pa samim tim i izobilje mudrosti koja uz to ide, ne gubite iz vida da su jezik i percepcija  stariji od svakog ličnog i poslovnog fenomena.  I da ništa ne postoji u jeziku a da nije nužno i opravdano.  Jezičke razlike i varijacije su za one koji zapažaju, razumiju,  svjesno i promišljeno  ih koriste da bi izrazili bogatstvo životnih, ličnih i poslovnih izbora. Nije neophodno da ste u stanju da razlikujete 50 nijansi sive. Problem i izazov nijesu iz tog spektra. Nije li razlika izmedju kaskadera i alpiniste dovoljno velika?! 

Nazovite stvari pravim imenom. Poželjno je praviti razliku  i mijenjati taktiku. Hoćete li biti kaskader ili alpinista zavisi od toga kako ste sagledali situaciju. Nije svaka prilika izazov i nije svaki problem prepreka.  Da biste uspješno pretvarali probleme u izazove, prvo morate naučiti da pravite razliku. 

Mirjana Maslovar,

Program Development and Consulting Services Director