Ostale objave

Osvešćen lider i njegov srećan tim

Da li vi zaista prepoznajte šta vašim zaposlenima prija i šta ih pokreće? Da li postoji nešto što biste mogli da uradite...

U srednjoj si školi

U srednjoj si školi, razmišljaš o tome šta dalje... da li da upišeš faks ili počneš nešto da radiš... Ali koji faks, koj...

Kada hobi postane posao

Blogging je definitivno postalo zanimanje kojim se može i zaraditi. Da li možete zamisliti ovakvo iskustvo na svom CV-u?...

Ko je odgovoran za moju karijeru?

 

ko je odgovoran za moju karijeru-01.jpg

 

Ako je karijera nešto što se razvija i mijenja, postavlja se pitanje ko je odgovoran za njen razvoj? Da li je to nešto što dolazi samo po sebi? Da li je društvo odgovorno, obrazovni sistem, poslodavac, ili smo sami odgovorni za razvoj naše karijere?

Razvoj karijere je, relativno novi pojam. Nekada smo govorili o profesionalnoj orijentaciji, a danas je to već zastario koncept. Pitate se zašto? Koncepti koje napuštamo (stara karijera i profesionalna orjentacija) podrazumijevaju statičnost, nepromjenljivost, odgovornost na sistemu, na drugome, a ne na pojedincu. Možda najvažnije od svega, izuzetno bitnu riječ u donošenju odluke imao je stručni savjetnik, umjesto da pojedinac bude dominantna figura u procesu odlučivanja.

Prvi koraci

U životu svakog pojedinca postoji niz tranzicionih momenata. Jedan od takvih momenata je prvi susret sa socijalizacijom – obdanište. Vjerovatno se pitate  da li je moguće da na našu karijeru utiču tako rani događaji? Apsolutno da jeste. U razvijenim zemljama svijeta, poput Kanade, već u ovom uzrastu započinju programi vođenja karijere i savjetovanja za karijeru – naravno prikladnih za ovaj uzrast (npr. The Real Game Series).

U starom sistemu profesionalne orijentacije pojedinac bi najčešće imao susret sa stručnjakom (obično psihologom) u jednom od kasnijih tranzicionih momenata, npr. pred kraj osnovne i/ili srednje škole. Analizom rezultata različitih testova,  uspjeha u školi nakon obavljenog razgovora sa stručnjakom đaku bi bile date smjernice i savjeti budućeg profesionalnog razvoja. 

Ko odlučuje o vašoj karijeri?

Nekoliko stvari je tu diskutabilno. Zašto bi neko drugi umjesto nas donosio tu odluku, zašto bi neko drugi upućivao na pravce kojima treba da idemo? Bilo da je to neko ko je stručan ili neko ko nas bezuslovno voli (roditelji)? Ako je riječ o mojoj karijeri, mislim da želim sam/a o njoj da odlučujem. Naravno da to nije lako breme. Odluka donosi odgovornost. I naravno da je nekad lakše tu odgovornost prebaciti na drugog ili druge. Da li je to najbolji izbor za nas?
U svim ekonomijama, i onim izrazito razvijenim i onim krajnje nerazvijenim, naići ćemo na različite pojedinačne primjere. Primjere ljudi koji su izrazito uspješni, zahvaljujući različitim okolnostima i faktorima, kao i one suprotne. Naravno da u razvijenim i njegujućim društvima svakom pojedincu biva lakše da se bavi razvojem vlastite karijere. Ipak, to ne znači da u uslovima koji nisu toliko njegujući, kao kod nas, mi treba da dignemo ruke od karijere i ne trudimo se da unaprijedimo našu karijeru. Naprotiv.

Kako da budemo sigurni da smo na pravom putu?

Dalje, zašto bi proces donošenja odluka o karijeri i profesionalnom putu bio ograničen na jedan kratak vremenski period? Posebno, zašto bi ta odluka bila ekskluzivno vezana za ranu ili kasnu adolescenciju, kada svi znamo koliko je taj period života turbulentan i osjetljiv na različitim nivoima? Da li je realno očekivati od mladih ljudi da donesu dugoročno ispravnu odluku, kada znamo da se u tom periodu naši stavovi i interesovanja mijenjaju. Ne samo to, kako danas možemo donijeti odluku koja će za deset godina biti neopoziva, kada su okolnosti današnjeg života i ekonomije toliko promjenljive i nestabilne?

Za prave odluke nikada nije kasno 

Nova karijera zahtijeva konstantni razvoj. Konstantno promišljanje i prilagođavanje. Nijedna odluka nije neopoziva i svaka je podložna reviziji vremena. Koliko ljudi znamo koji su upisali jedan fakultet, studirali ga nekoliko godina, odustali i upisali nešto potpuno suprotno i postali vrhunski profesionalci. Koliko primjera ljudi koji su napustili prvobitnu profesiju i posvetili se nečemu potpuno drugačijem?

Konstantan rad i usklađivanje

Razvoj karijere podrazumijeva razmišljanje o svojim ambicijama, interesovanjima, kvalifikacijama i sposobnostima. Razumijevanje tržišta rada, obrazovnog sistema i povezivanje s onim što znamo o sebi. U tom procesu pojedinac uči da planira i upravlja vlastitim odlukama o svom poslu, obrazovanju i karijeri. Idealno je ako na tom putu ima profesionalca savjetnika, bilo u vidu nastavnika, profesora, školskog psihologa, mentora i nadređenog na poslu, HR stručnjaka i kouča.
Međutim i ako nemamo sve to, uvijek imamo resurse druge vrste. Članove porodice i mrežu  prijatelja, ljude na čije sudove možemo da se oslonimo. Uostalom tu su internet, knjige i vlastito iskustvo. Informacije koje dobijamo sa svih tih strana i izvora  prolaze kroz naš sistem i naš unutrašnji lijevak koji propušta samo ono što smatra najvažnijim što na kraju rezultira odlukom za koju sami snosimo odgovornost.

Milena Nikolić, psiholog